Verification: 1eee953a3df549ea Verification: 1eee953a3df549ea
 

Dijete koje čita, postaje čovjek koji misli

“Čitanje od ranog doba je veoma važno na razvoj ličnosti. Nažalost, živimo u vremenu u kome je čitanje podcjenjeno i zanemareno, u vremenu u kome su djeca i mladi naviknuti na brzu komunikaciju, tekstove objavljene na društvenim mrežama, kratke i često pune grešaka. Ta ista djeca i mladi imaju veliki problem sa koncentracijom jer su navikli da informacije primaju brzo - njima je čitanje sporo i dosadno”, stav je to Katice Smiljanić, profesorice italijanskog jezika i književnosti i srpskog jezika i književnosti iz Kostajnice.


Foto: Katica Smiljanić


Katica je i lektor, bibliotekarka, stručna saradnica za rad sa mladima, volonterka u više udruženja građana. Ona je i mnogo više od toga za mlade sa kojima radi, ali i osoba sa jasno izgrađenim stavovima i kreativnim razmišljanjima koja prevazilaze standardne okvire.


“Mišljenja sam da najveći problem današnjih mladih jeste što ne razvijaju kritičko mišljenje. Većina njih vjeruje svemu što čuje ili pročita bez da postavljaju pitanja o izvoru informacije, da istu informaciju pokušaju pronači na više izvora, da traže više uglova gledanja, jednom riječju da dolaze do vlastitih zaključaka. A znamo da oni koji kritički ne promišljaju, da su oni pogodno tlo za manipulaciju. Živimo u vremenu kada je većini mladih teže čitati lektiru, nego snimiti i montirati video materijal. I zato moramo biti vispreni da povežemo ove vještine i pružimo mogućnost mladima da se bave različitim temama na njima prihvatljiv i zanimljiv način. Zato smatram da su biblioteke savaršeno mjesto na kojem možemo da čitamo i razmjenjujemo informacije o svim mogućim temama. Baš iz tog razloga, nadam se da će se u narednom periodu pokretati inicijative da se u okvirima biblioteka počnemo baviti temama zaštite životne sredine. Mladi moraju postati svjesni koliko je zdrava životna sredina bitna i znati koliko je važno njihovo interesovanje, te kako se njihov glas može i mora čuti kod donosioca odluka.“


Komentarišući vrijeme u kom živimo, u digitalizaciji podjednako vidi prijetnje, ali i mogućnosti za prevazilaženje tih istih prijetnji. “Vrijeme digitalizacije je, definitivno, udaljilo mlade od pisane riječi i čitanja. Međutim, svima nam je poznato koliko dobra nam je digitalizacija donijela. Ako posmatramo knjige ili informacije generalno, nikad lakše nam nije bilo doći do određenog naslova ili bilo kog podatka. Ono što me veseli jeste da u posljednje vrijeme, iako zvuči paradoksalno, biblioteke bivaju sve popularnije. One zapravo mijenjaju svoju strukturu i bivaju reorganizovane. Biblioteke postaju informacioni centri jer upravo zbog velikog broja neprovjerenih informacija na internetu, korisnici/učenici/mladi dolaze u biblioteke po provjerene informacije.


Druga stvar, ako digitalizaciju dobro iskoristimo u promociju čitanja, možemo pisanu riječ približiti mladima. Danas postoji toliko dobrih knjiga koje su mladima prihvatljive i u kojima mogu pronaći rješenja za skoro sve svoje probleme, samo im to moramo približiti i podijeliti informacije s njima. Problem je što mladi nisu dovoljno informisani. U moru informacija, do njih ne dopiru one koje su njima korisne.


Vođena onom izrekom da “Dijete koje čita, postaje čovjek koji misli”, dodala bih da čovjek koji misli može da mijenja svijet. Ne pridaje se dovoljna pažnja tome da su nam potrebna djeca koja čitaju, jer djeca koja čitaju će se formirati u ljude koji će Bosnu i Hercegovinu mijenjati na bolje, suprotno od pravca kojim idu naše generacije. Vjerujem da može drugačije i znam da može bolje, a sigurna sam u to da su obrazovani mladi sa kritičkim razmišljanjima odgovor i rješenje na mnoge probleme koje danas imamo.“