Verification: 1eee953a3df549ea Verification: 1eee953a3df549ea
 

Mladi u Kostajnici - (ne)dovoljan primjer za promjene

Na mladima svijet ne ostaje, mladi treba da preuzmu svijet - je prva asocijacija koju možete dobiti u razgovoru sa Isidorom Sekulić. Devetnaestogodišnjom studenticom Medicinskog fakulteta u Banjoj Luci, aktivisticom omladinskog kluba „Feniks“ iz Kostajnice.


Foto: Isidora Sekulić


Kostajnica je mala lokalna zajednica smještena na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da se ovo mjesto se prvi put pominje kao naselje, davne 1258. godine. Samo ime Kostajnica se pretpostavlja da je izvučeno iz imenice „kesten“, zbog drveta kestena koje obiluje šumama u ovom području. Kao i u ostalim opštinama koje obuhvataju srednji i donji tok Une, nađeni su dokazi da je ovo područje bilo značajno u doba Rimljana kao važan pravac vodenog saobraćaja.


„Za mene je Kostajnica grad koji pobjeđuje predrasude. Uživam u omladinskom aktivizmu jer smatram da na pravi način mogu pokazati svoje potencijale, a u isto vrijeme čini korisne stvari koje moju Kostajnicu čine boljom i ljepšom. Pored toga što bih voljela da nam je ekonomska situacija stabilnija, što bi samo po sebi promijenilo mnogo stvari, ekološka svijest nam je na jako niskom nivou - skoro da ni ne postoji. Odgovornost za to možemo tražiti na svim adresama, ali ono što mi budi nadu je ta doza lokalpatriotizma koja je prisutna kod mladih.


Pravi primjer, suštinskog nepostojanja ekološke svijesti u Kostajnice vidio se nakon što smo uređivali park u centru grada. Mnogo volonterskih sati je uloženo, pa i sredstava - onoliko koliko smo uspjeli obezbijediti, međutim, par dana kasnije po tom novom parku se moglo pronaći razno smeće. Nije nam problem pokupiti to smeće, ali problem je što će se to dešavati opet i opet, jer ljudi kao da nisu svjesni posljedica tog što čine. Da ironija bude veća, akciju smo provodili uz parolu “Smeće u koš, ne budi loš”, tako da pored krize ekološke svijesti imamo i krizu vrijednosti.


Nekad se zapitam, možda i nije čudno to što nam se izdešavalo u posljednje vrijeme u Kostajnici. Vjerovatno znate da su kod nas česte poplave, mahom od bujičnih voda, ali ni podivljala Una nas ne zaobiđe. Kao da to nije dovoljno, razorni potresi koji su porušili Sisak i Petrinju, porušili su i oštetili veliki broj kuća i drugih objekata u mom gradu. I tada su se mladi organizovali i dali sve od sebe kada je u pitanju pomoć starijima i generalno dostava humanitarne pomoći. Uvijek smo nekako u krajnostima, uvijek nam se prvo desi neka katastrofa, nakon toga se pokažemo da možemo. Na površinu isplivaju sve one vrijednosti kojima smo učeni i nakon nekog vremena, kao da ta dobra djela bivaju zatrpana lošim stvarima neodgovornih pojedinaca.


Kostajnica je malo i lijepo mjesto, imamo Unu, izletište, kesten i generalno šumska bogatstva, ali premalo cijenimo to što imamo. U rijeku Unu se nekontrolisano ispuštaju otpadne vode, od kanalizacija do tog da u Uni završavaju pesticidi. Posebno mi je ironično da kada vidim starije sugrađane koji se deklarišu kao patriote, rade stvari koje nanose štetu Uni. Nije patriotizam mahati zastavom, patriotizam je voljeti i čuvati svoje mjesto i to ne samo praznim pričama, nego konkretnim stvarima. Važno je da svi naučimo lekcije o poštovanju, jer način na koji poštujemo svoju okolinu, pokazuje koliko mi to u stvari poštujemo sve one do kojih nam je stalo.


Bez obzira na sve, vjerujem da su mladi ključ, da su mladi rješenje. Uostalom mi mladi u Kostajnici smo pokazali da volimo svoj grad, praktičnim primjerima, a ne pustim obećanjima kao što to znaju neki političari. Mada sve ako i mladi ne uspiju, priroda nas konstantno upozorava da nešto moramo mijenjati, tako da promjena svijesti će doći, ovako ili onako, a na nama je da biramo.